Saturday, February 5, 2011

Istorija DirectX 10 grafičkih kartica - Prvi deo

Ovo je jedan od tekstova koji sam napisao još ranije, ali nije nikada objavljen, jer su se neke od izjava malo kontroverzne i predstavljaju moje viđenje stvari kao novinara koji je preko pet godina na IT sceni. Ovaj tekst nije namenjen sprdnji sa proizvođačima i generalno je malo ozbiljniji od prethodnih, ali ukoliko volite grafičke kartice mogao bi vam biti zanimljiv.


Ukoliko bismo istoriju grafičkih kartica sveli na jednu knjigu, morali bismo je podeliti na određene smislene odeljke koji bi bili određeni prema pojedinim etapama u razvoju ovog veoma bitnog hardverskog elementa računara. Pored generacija grafičkih čipova(GPU) koji su neizbežni za najosnovniju podelu, jedan softverski element bi bio itekako bitan za dodatno odvajanje u nešto veće deonice,  a u pitanju je svakako Microsoft-ova kolekcija API-ja - DirectX. Kroz njegove iteracije su se menjali i grafički akceleratori, a ko nije pratio specifikacije Microsoftovih standarda u najsitnije detalje, opekao se i zbog toga imao gadne posledice. Prilično smo sigurni da se NVIDIA još uvek seća fijaska sa NV30 i cele GeForce FX serije, koji je nastao kao direktna posledica zameranja Microsoft-u.



Bilo kako bilo, nakon što je izašla glasina o novom DirectX 11 kompatibilnom proizvodu iz ATI-ja, koja je kasnije potvrđena, poslednje poglavlje istorije koje obuhvata DirectX 10 i odgovarajući hardver je počelo da se zatvara. Možemo reći da je taj period bio više nego buran i iako se ne može porediti sa kasnim 90-im i samim početkom 2000. godine kada je broj igrača na polju grafičkih kartica bio višestruko veći, svakako nije bio „smooth sail“ ni za koga. Kako bismo lakše i smislenije predstavili šta se sve događalo, podelićemo događaje na godine. Istorija DirectX-a 10 i odgovarajućeg hardvera se proteže na period od kasne 2006. godine, pa sve do septembra 2009, kada je ATI predstavio svoj Radeon HD5870.

Početak nove ere (sam kraj 2006.)
U Novembru 2006. predstavljen je prvi DirectX 10 kompatibilan čip, a proizveden je od strane NVIDIA-e koja je od tog momenta postala lider na tržištu. Ta pozicija je trajala prilično dugo imajući u vidu koliko brzo vreme prolazi u IT-u. Prelaskom na unificirane šejdere, Stream procesore i konkretno na sasvim novu arhitekturu NVIDIA je 2006. godine ušla u period dominacije. Razlika u performansama između novih 128 unificiranih šejdera i starog pristupa sa piksel i verteks šejderima je bila ogromna. ATI je u tom periodu najavljivao R600 kao svoju revolucionarnu arhitekturu i GPU koji je trebao, ne samo da parira, već da bude osetno brži od NVIDIA-inog predstavnika ili su barem svi to potajno priželjkivali. Najave o monstruozno velikoj kartici, velikom potošaču, kao i GPU-u ogromne kompleksnosti i površine dodatno su dizali tenziju daleko ranije od samog predstavljanja kartice. Sa takvim vestima, od R600 se očekivalo jako mnogo, a činjenica da je toliko odlagan je zaista navelo na velika očekivanja.





2007. godina

Do predstavljanja R600 baziranog Radeona HD2900XT, NVIDIA je imala tek nešto manje od osam meseci prednosti i uveliko je krenula u popunjavanje ponude. Do predstavljanja HD2900XT-a je imala čak pet modela različitih kategorija. Konstantna odlaganja novog Radeona su već počela da gase silan „hype“ koji se stvorio prilikom početnih spekulacija. Poterani konkurencijom, čelnici ATI-ja su rešili da R600 izbace ranije od planiranog iako je bilo očigledno da nije bio spreman. Kada je došao dan predstavljanja, polovinom maja 2007. godine, nakon velikog broja recenzija, nezadovoljstvo novinara i krajnjih korisnika se nije moglo sakriti. U početku su novinari pokupšavali da se malo više fokusiraju na pozitivne strane i time ublaže razočaranjem, ali su hardverski forumi bili najbolje ogledalo stvarnog stanja. Iako je R600 sa svojih rekordnih 700 miliona tranzistora doneo 320 Stream procesora, pretenciozno najavljenu teselaciju i do tada neviđenu 512bitnu memorijsku magistralu, činjenica da nije bio brži od GeForce 8800GTX-a, pa čak ni od jeftinijeg GTS-a je bila poražavajuća za većinu korisnika. Pored toga, postojali su i problemi sa UVD podrškom, što je samo dolilo „ulje na vatru“. Na svu sreću nekoliko stvari je ipak bilo na strani ATI-ja, kao što su bile prva HDMI podrška, kroz koji je mogao biti emitovan i zvuk. Nažalost Radeon HD2900XT nije bio šampion ni po pitanju štedljivosti struje, pa je predstavljao velikog potrošača u kućištu, a i pored ogromnog rashladnog i bučnog sistema se grejao previše. HD2900XT je bio deklarisan na čak 215W, što je bilo nezamislivo za karticu tih performansi, a uz to početna cena je bila visoka, pa je brži GeForce 8800GTS 640MB bio tek nešto skuplji, ali i dosta brži. Pravi konkurent po performansama je bio najjeftiniji 8800GTS sa 320MB. Svima je bilo jasno da je ATI sa R600 zakazao, iako po prvim recenzijama to nije bilo toliko evidentno .



Da situacija bude neprijatnija, NVIDIA je predstavila GeForce 8800Ultra, model koji je samo povećao brzinsku razliku među „perjanicama“ ponude. NVIDIA je cele te godine radila punom parom, pa je prelazak sa 90 na 65nm bila neočekivano uspešna, pa je pored prvih probnih i uspešnih 65nm  8600GT(S) modela, pravi „bum“ predstavljao 8800GT, koji je doneo G92 čip na tržište. Ovo je bio još jedan problem za ATI, koji iako je imao dobre kartice srednje klase, HD2600XT i PRO model, nije imao pravi odgovor na GeForce 8600GTS – prvi DX10 akcelerator više srednje klase.
Kada je oktobra 2007. godine GeForce 8800GT 512MB, baziran na fantastičnom G92 čipu predstavljen po ceni od 250 evra u Evropi, svi su ga dočekali sa najvećim mogućim ocenama. Nedugo zatim cene skupljih modela su počele da padaju, a 8800GT, ionako jeftin, bio je izbor ogromnog broja korisnika i verovatno jedna od najpopularnijih grafičkih kartica svih vremena. Sama činjenica da joj tržišni vek od oktobra 2007. do relativno skoro aktuelnog GTS250 govori dovoljno sama za sebe. Velika prodaja je uslovila nedostatak ovog modela na tržištu, ali je ujedno prodaja ostalih GeForce-ova serije 8 bila ugrožena. Već tada je bilo čudno zašto je GPU sa oznakom G92 bio svrstan u osmu seriju GeForce-a. Iako su mnogi bili uvereni kako je ATI samo pratio svoju propast,  to je bilo daleko od istine. Mesec dana nakon predstavljanja 8800GT-a, ATI je načinio svoj potez.






Novembra 2007. godine predstavljena je Radeon HD3000 serija. Prva dva predstavljena modela su bili HD3870 i HD3850. ATI je dao do znanja da se nije predao, pa je RV670 dobio sve neophodne korekcije. Neočekivano, RV670 je bio izrađen u 55nm, pa je ATI preko noći postao tehnološki lider po tom pitanju. Naravno sitnija litografija je donela manju potrošnju, ali i cenu izrade i veći „yield“. RV670 je imao identične karakteristike kao R600, osim memorijskog kontrolera koji je bio redukovan za 256bitnu magistralu. Pored toga, zahvaljujući novom procesu takt je skočio za 30MHz, ali je potrošnja Radeon-a HD3870 bila bukvalno duplo manja odnosno 105 vati što je novi model smestilo u potpuno drugačiju kategoriju. ATI je od tog momenta krenuo da se vraća igru.


No comments:

Post a Comment