Friday, January 14, 2011

Najgori proizvod 2010. godine

Kako je IT tržište prepuno krajnje korisnim i upotrebljivim uređajima, a proizvođači se trude da se tempo ne smanjuje, već povećava, neminovni su i promašaji. Spisak promašaja u 2010. je poduži, ali jedan proizvod se izdvojio od ostalih i odnosi kući zlatnu medalju kada su failovi u pitanju. Mada, u retrospektivi, bolje zvuči ovako. Ovaj proizvod u konkurenciji zauzima prva tri mesta i počasnu titulu za najgori, najnepotrebniji i najnedovršeniji uređaj prethodne godine čime je barem osigurao mesto u istoriji kao jedan od najbrže zaboravljenih proizvoda. U ovakvim okolnostima može se pretpostaviti da je to posledica nedovoljnih finansija, resursa u R&D sektoru, žurba da se izađe što pre na tržište ili neki od sličnih problema sa kojima se (pogotovo manje) kompanije susreću. Ipak, ovde to nije slučaj u ovaj projekat je uloženo oko milijardu dolara (da, dobro ste počitali - milijardu dolara!), dve godine razvoja, a kompanija koja stoji iza ovog epskog neuspeha je - Microsoft! Dame i gospodo, dozvolite da vam predstavim Project Pink (zamislite u pozadini glasne povike, prozivke, uvrede i bacanje trulog voća i povrća kako biste imali kompletan doživljaj).


Šta dobijete kada uložite ogromnu svotu novca, kupite drugu kompaniju koja je imala sasvim solidan uspeh iza sebe na polju telefona namenjenim socijalnim mrežama i date im dve godine da razviju nešto što bi trebalo bude ultimativan social network/instant messaging telefon? To što ste tražili? Ne, dobijete polu upotrebljivo smeće od telefona koje ne radi ni sa osnovnim funkcijama kako bi trebalo, a kamoli ono za šta je namenjen! Smešno, zar ne?

Gotovo sve iza čega Microsoft stoji je obavezno da ima makar neki problem, pošto očigledno propisuju minimalni nivo nedovršenosti, jer ako je nešto kompletno onda nije u skladu sa reputacijom kompanije. Čudan je to sistem, poznat očigledno samo čelnicima Microsoft-a. XBox 360, po meni najbolju konzolu trenutno, nisam nabavio samo zato što je moralo da prođe pet revizija kako bi se sredio problem koji uzrokuje da skoro svaka druga konzola crkne zbog lošeg rashladnog sistema, pa sam u međuvremenu nabavio PS3. Prvi Microsoft Zune, koji je toliko dobar, konkurentan i prodavan da su i Steve Balmer i Bill Gates bili veoma zadovoljna njegovim radom, pošto su oni bili jedini korisnici. Nastavak Zune linije nije bio ništa lošiji, pa se korisnička grupa povećala na petoricu korisnika širom sveta... Kako je beše prošao Windows Mobile 6 i 6.5? Ah da, globalno su zauzeli manje od 8% tržišta... Svaka čast! To je povećanje od čak 5%. Nego, vratimo se mi na Microsoft Kin.

Microsoft Kin spada u kategoriju koju se zove "Feature Phone". Znate da nešto ne valja kada se proizvod svrsta u grupu uređaja koja ne pripada nekoj od postojećih, samo da bi izbegla poređenje sa konkurencijom. Kao da se na nekom sportskom takmičenju prijavite za disciplinu u kojoj niko ne učestvuje samo da biste izbegli da pokažete koliko ste nesposobni. Naravno, pobedite i onda se nadate da niko neće primetiti da se niste ni takmičili i još očekujete ovacije sa tribina. Ne, to ne ide baš tako.


Microsoft Kin je zamišljen kao telefon namenjen korisnicima od 15-30 godina kojima prioritet predstavljaju socijalne mreže, instant messaging odnosno IM i ostalim online servisima namenjenim efikasnom gubljenju vremena. Dakle, fokus je bio na dobroj implementaciji Facebook, MySpace, Twitter, Windows Live Messenger i sličnim servisima. Kako je firma koju je Microsoft ranije preuzeo, Danger Inc., imala iskustva sa ovakvim uređajim i iste radila u saradnji sa Sharp-om, Microsoft Kin je sa hardverske strane bio gotovo osiguran. Tako je i bilo, Sharp je oba telefona odradio sasvim solidno, pa "na oko" se može reći da oba modela izgledaju pristojno. Samo još da se odradi softverski deo koji bi MS-u trebao biti put bez prepreka. Ah, Microsoft-e, samo da nije vaše interne politike da svaki proizvod mora da ispuni minimalnu kvotu nefunkcionalnosti (poznat i kao "Minimum Shitiness Level")...


Iako je bilo za očekivati da će sve ići kako treba, Microsoft-ov razvojni tim je očigledno bio podvrgnut amaterski izvedenoj lobotomiji, što je rezultovalo nekim krajnje retardiranim rešenjima. Predlozi za iste su verovatno zvučali ovako, nakon što je većina "krštenih" članova tima otpušteno ili likvidirano:

Zaposleni br. 1: Znate li kako na konkurentskim proizvodima postoje Facebook aplikacije?
E pa, mi ćemo da odradimo isto to, ali ćemo se izdvojiti od ostalih time što ćemo omogućiti da samo pola funkcija koje fejsbuk nudi, zapravo radi, dok ćemo na drugu polovinu jednostavno zaboraviti!

Šef: Odlična ideja kolega! Predlažem da to isto uradimo i sa Twitter-om! Ostavićemo samo čitanje statusa, ali odgovaranje ili slanje privatnih poruka ćemo onemogućiti kako bi njegova upotreba bila što više obesmišljena!

Zaposleni br. 2: Slažem se, a mogli bismo i blokirati korisnika da otvora linkove koje su drugi stavili u status!

Šef: Genijalno! Moram samo da zapišem to, kako slučajno ne bih to zaboravio i moram da napomenem da vreme za refresh bude 15 minuta i fiksno kako niko ne bi mogao da menja ono što smo mi izabrali. Mi najbolje znamo šta je dobro za naše korisnike!

Zaposleni br. 1: Šta ćemo sa Instant Messaging klijentima, Windows Live, Google Talk i slični su gotovo obavezni kod konkurencije, a naš telefon je navodno pravljen baš za to?

Šef: Mislim da nema potrebe da išta od toga stavljamo, jer sam ja baš danas rešio da svoju frustraciju ispraznim na budućim korisnicima!

 Zaposleni br. 3: A šta će biti sa aplikacijama, svaki smartphone, pa čak i običan telefon ima tu mogućnost još od 2001.?

Šef: Da, ali mi pravimo Feature Phone, mi nećemo imati mogućnost instalacije aplikacija i igara, ali da bismo pokazali koliko smo ozbiljni, nećemo stavljati ni predefinisane aplikacije i igre. To će im pokazati!

Zaposleni br. 3: O čemu pričate šefe?

Šef: Nemam pojma, a sad nemoj da me gnjaviš dok sam vruć sa idejama...
Mogli bismo da onemogućimo slanje kontakata iz imenika bilo kojim putem, šta mislite o tome?

Zaposleni br. 3: Ali... to ima svaki telefon napravljen u poslednjih petnaest godina!

Šef: Obezbeđenje! Izbacite ovog momka iz sale, mnogo mi se pravi pametan!
(Odvlače i poslednjeg zaposlenog sa iole zdravog razuma uz ciku i viku, da bi se na kraju u daljini čuo pucanj iz pištolja)

Neprijatna tišina...

Zaposleni br. 1: Izvinite šefe što moram da vas pitam, ali šta ćemo sa sinhronizacijom sa GoogleMail kontaktima?

Šef: Ni slučajno! To je konkurentska firma, sve su nam korisnike oteli, još nam samo fali da ih podržimo kroz naš uređaj! Precrtaj tu stavku odmah!

Zaposleni br. 2: Kakav je status GPS-a?

Šef: Odlično pitanje kolega! Predlažem da se GPS čip koristi samo da biste znali koordinate gde je slikana slika, a navigaciju nećemo praviti, jer kome to još treba... Ko se izgubi neka kupi mapu!

Nakon toga svi su se savili u fetalni položaj i počeli da sisaju palac...

Verovatno nije bilo ovako, ali ja zaista ne mogu da vidim kakav je drugi scenario uticao da ljudi naprave ovoliko grešaka (a to nije sve) u postupku pripreme proizvoda...

Sada vam je valjda jasno, zašto je prodaja trajala 48 dana, jer i pored svih nedostataka, da biste dobili ovaj krš od uređaja morali ste da potpišete ugovor na dve godine i pritom da vam račun bude oko 70$ mesečno uz početni izdatak od oko 100$!

Eto, to vam je priča o Microsoft Kin-u, najgorem proizvodu prošle godine. Zaista ne mogu da verujem šta se sve pušta u prodaju, ali je Kin pobedio sa dva kilometra prednosti u odnosu na bilo šta drugo. Počivaj u miru, a to je gotovo sigurno, jer sam siguran da će Kin svi želeti da zakopaju što dublje i što pre zaborave na njega. Usput svaka čast Microsoft-u, ipak je ovo prvo mesto u nečemu, uspeli su da sasvim dobru ideju ugrobare u potpunosti, bolje nego iko drugi, a i to je uspeh vredan pomena (na neki uvrnuto retardirani način).

No comments:

Post a Comment